Geografija & Geologija

Otok ima složenu geološku prošlost, koja ga čini jedinstvenim među ostalim jadranskim otocima. Baza otoka je vapnenačka ploča koja podupire dvije debele naslage prapora, pijeska i prašine. Donji čvršći sloj je tanji, a tvore ga čvršća crvenkasta ilovasto-pjeskovita fosilna tla. Deblji gornji sloj, po kojem je Susak poznat čini žućkasi praporasti nanos. Postoji više različitih teorija koje pokušavaju objasniti odakle i kako je taj materijal transportiran. Jedna kaže da donji ilovasto-pjeskoviti sloj potječe iz rijeke Raše koja teče današnjim Istrom, koja ga je deponirala prije nekoliko stotina tisuća godina. Gornji sloj fine prašine je nastao eolskim pute, tj. putem vjetra.

Debljina vapnenačke baze (od morske razine) uz obalu varira od pola, pa sve do dvadesetak metara. Iznad ploče se uzdižu pješčane kaskade, po čijim rubovima raste trstika. Kaskade nisu prirodne formacije, već su ih izgradili otočani kako bi dobili obradive površine na kojima su uzgajali povrće i vinovu lozu. Oni su ujedno i posadili trsku po rubovima tih kaskada, kako bi zaustavili ili barem ublažili eroziju tla.

Otok ima opseg od 12 km i površinu od 3,5 km2, a njegova obala je gotovo u cijelosti kamena. Iznimke su nekoliko šljunčanih i dvije velike pješčane uvale. Konfiguracija dna uz obalu varira: na strani otoka okrenutoj prema kopnu dno je pješčano i plitko. Na strani otoka okrenutoj prema otvorenom moru dno je uglavnom stjenovito (osim u uvalama) i dublje. Posebno je zanimljivo dno uvale Obis, koje gotovo okomito pada do dubine od desetak metara.