Susačke Plaže

Kada prvi put stignete na otok, pokušajte prvih dana svojeg boravka obići što više različitih plaža. Osobno poznajem ljude koji već godinama ljetuju na Susku, a da su sve te godine uvijek odlazili na istih nekoliko plaža. Možda čak nisu ni svjesni da bi im se neka druga uvalica više sviđala. Zato istražujte - idite svaki dan na drugu plažu - isplatit će vam se!

Radi lakšeg snalaženja, obalu otoka možemo podijeliti na dvije polovice ili strane:

Gospodari valova oko Suska su dva dominantna vjetra: Jugo i Bura. Sjeveroistočna obala otoka je tako vrlo dobro zaštićena od juga, dok njezina jugozapadna strana zaštićena od bure. Ovo je dobro znati, jer se u slučaju bure možete bezbrižno kupati u jugozapadnim uvalama, a u slučaju juga na sjeveroistočnoj strani otoka.

Sjeveroistočna strana otoka

Većina ljudi je najbolje upoznata s ovom stranom otoka. To je vjerovatno zato što se susačko selo nalazi na toj strani. Plaže koje se nalaze s ove strane su lako dostupne i do njih se može doći pješice putem uz obalu.

Na ovoj strani otoka u uvali Spiăza smjestilo se selo Susak. Dvije velike pješčane plaže po kojima je Susak poznat smještene su upravo uuvali Spiăza i susjednoj uvali Bok. To su jedine dvije prave pješčane plaže na otoku - sve ostale uvale su prekrivene šljunkom ili kamenim pločama.

Pješčano dno ove strane otoka je plitko i blagog nagiba, zbog čega je primjereno i neplivačima.

Sjeveroistočna obala otoka je potpuno izložena naletima Bure. Dok stigne do otoka Suska bura će izgubiti veći dio snagu kojom bjesni u podvelebitskom kanalu. Zbog toga ljudi ne samo što ne bježe od bure, već se čak vesele kupanju u pjeni bezopasnih valova u plitkim uvalama Bok i Spiăza!

Ove dvije uvale su idealne i za kite-surfin, kao i za puštanje zmajeva.

Jugozapadna strana otoka

Jugozapadna obala otoka je u pravilu manje gostoljubiva, što ne znači da se u na njoj ne mogu naći pitome male uvale.

Za razliku od popularnih uvala sjeverozapadne strane otoka, jugozapadna strana može ponuditi apsolutni mir i privatnost.

Linija obale je puno dramatičnija, te u uvali uvali Obis postoje i prave litice, koje se sa 15 metara visine strmoglavljuju u modre morske dubine!

Do dijela uvala na jugozapadnoj strani otoka može se doći stazama koje vode kroz vinograde (uvale Obis i Nasuzanski). Preostale uvale su dostupne samo obalom ili morskim putem, no zbog svoje udaljenosti pješačenje do njih je nepraktično.

Ova strana otoka je dobro zaštićena od bure, što koriste nautičari, koji se znaju usidriti u uvalama Nasuzanski i Porat.

Za razliku od sjeverozapadne strane, gdje se u uvalama Bok i Spiăza možete savršeno sigurno kupati i za vrijeme bure, za vrijeme južnog vjetra (juga) kupanje na jugozapadnoj strani otoka nije moguće. Oštra kamena obala udarana velikim i snažnim valovima postaje smrtonosna zamka za neoprezne kupače.

Zagađenje

Ljudsko djelovanje na žalost ima za posljedicu da u moru završi svakojaki otpad. Dio otpada koji ne potone u morske dubine biva nam vraćen nazad u obliku raznih naplavina koje možemo pronaći u otočkim uvalama. Danas na žalost ne možemo više pronaći dio obale za koji možemo reći da je netaknuta priroda. Tragovi ljudskog djelovanja su svugdje - neizbježni su.

Susak ima tu sreću da se nalazi u sjevernom dijelu Jadrana, zbog čega su njegove uvale u usporedbi sa otocima južnog jadrana u bitno manjoj mjeri zagađene naplavljenom plastikom i drugim otpadom stiglom iz Jonskog mora (Albanije).

Ovom problemu su izloženije uvale na jugozapadnoj obali otoka. Velike pješčane plaže se čiste, tako da na njima ovaj problem ne možete primjetiti.

Katran

Uz plastiku, obale jugoistične strane otoka su zagađene i nečim puno gorim - katranom!

Naime tankeri na svojem putu za Riječku rafineriju prolaze nekoliko milja od susačke obale. Prije što se napune novom naftom na terminalima, brodovi moraju ispustiti vodu iz svojih balasnih spremnika.

Prije više godina, zbog niskih ekoloških standarada koju su tada vrijedili, tankeri su balasnu vodu su znali držati u istim spremnicima u kojima su prevozili naftu. Prilikom ispuštanja balasnih voda, s njom je bivala ispuštena manja količina nafte koja je u spremnicima preostala.

Tu naftu su zatim valovi i struje nosili sve do obale, gdje se ta nafta zaustavlja i nakuplja na stijenama. Na nekim dijelovima obale možete pronaći površine veličine nekoliko metara kvadratnih koji su prekriveni tom crnom ljepljivom masom.

Ako kojim slučajem dođete do takvog mjesta, pripazite da slučajno u to ne ugazite u tu gustu smrdljivu masu. Ukoliko se ipak uspijete zaprljati, te se mrlje najlakše čiste benzinom.