Dijaspora otoka Suska - Od doma do Hobokena
Susak je mali otok na sjevernom Jadranu s jedinstvenom poviješću – i izvanrednom zajednicom u dijaspori na drugom kraju svijeta. Sredinom 20. stoljeća broj stanovnika drastično se smanjio jer je većina otočana otišla u potragu za novim životom u inozemstvu. Zašto su stanovnici Suska odlučili otići? Kombinacija političkih promjena i gospodarskih teškoća nakon Drugog svjetskog rata natjerala ih je da potraže bolju budućnost. Nakon rata Susak je postao dio socijalističke Jugoslavije, gdje su nove mjere (poput kolektivizacije i visokih poreza) uništile tradicionalnu poljoprivredu i ribarstvo (Croatian Studies Review). Suočeni sa siromaštvom, glađu i nedostatkom posla, pa čak i prisilnim radom za državu, više od 80% Suščana iselilo je do sredine 1960-ih (Croatian Heritage Foundation). Godine 1948. otok je imao oko 1.629 stanovnika, ali već 1971. samo 323 (Croatian Studies Review). Danas na Susku stalno živi jedva oko 150 ljudi, dok u Sjedinjenim Državama živi procijenjenih 2.500–4.000 iseljenika i njihovih potomaka (uglavnom u New Jerseyu) (Total Croatia News).
Rani znakovi iseljavanja
Iako je masovno iseljavanje s otoka kulminiralo nakon Drugog svjetskog rata, korijeni odlazaka sežu i ranije. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća proizvođači vina i pomorci već su osjećali pritiske koji su ih poticali na odlazak. Primjerice, trgovinski ugovor Austro-Ugarske iz 1891. snizio je carine na talijanska vina, što je uništilo lokalno vinogradarstvo (Croatian Heritage Foundation). Nakon Prvog svjetskog rata Susak je pripao Italiji, a gospodarska kriza između dva rata pogodila je pomorstvo i industriju. Mladići su tada počeli tražiti posao u Americi, većinom privremeno. Neki su se nakratko vraćali na Susak da se ožene, pa onda sa suprugama ponovno odlazili u SAD. Ograničenja američke imigracijske politike 1920-ih usporila su ovaj prvi val, no pravi egzodus dogodio se tek nakon Drugog svjetskog rata.
Poratni egzodus: zašto su ljudi otišli
Kasnih 1940-ih i 1950-ih godina politički i gospodarski pritisci postali su nepodnošljivi. Nacionalizacija zemlje, agrarne reforme i novi porezi (npr. visok porez na vino 1964.) uništili su prihode otočana (Croatian Studies Review). Ribarska tvornica zatvorena je 1963., a zadruga za otkup vina nekoliko godina kasnije. Država je uvela i obvezan besplatan rad za sve radno sposobne muškarce (Croatian Heritage Foundation).
Rezultat je bio masovni odlazak između 1948. i kasnih 1960-ih. Do sredine 1960-ih više od četiri petine otočana već je napustilo Susak, pretvarajući ga u gotovo napušteno mjesto (Croatian Heritage Foundation).
Put iseljavanja: kako se stizalo u Ameriku
Tipičan put iseljenika iz Suska do SAD-a imao je nekoliko etapa:
- Bijeg u Italiju: 1950-ih mnogi su ilegalno odlazili čamcima u Italiju, jer je Jugoslavija strogo kontrolirala iseljavanje. Privremeno su boravili u izbjegličkim kampovima (Croatian Studies Review).
- Prekooceanski put: Iz Italije su uz pomoć rodbine ili organizacija odlazili brodovima u SAD.
- Dolazak u New York/New Jersey: Nakon dolaska u New York, većina je odlazila u Hoboken, New Jersey, gdje su već postojali njihovi zemljaci.
Zašto baš Hoboken? Zbog lančane migracije i poslova na dokovima. Nekolicina Suščana bila je tamo već prije rata i zvala ostale da im se pridruže. Procjenjuje se da je čak 95% svih iseljenika nakon 1945. završilo upravo u New Jerseyu (Croatian Studies Review).
Manje skupine iselile su se i u Kanadu, Australiju, Francusku, Argentinu, te u Italiju, no zajednica u Hobokenu bila je daleko najveća.
Izgradnja zajednice u Hobokenu
Godine 1948. u Hobokenu je osnovano Društvo sv. Mikule (St. Nicholas) sa Suska, na inicijativu Johna Matesića (Total Croatia News). Društvo je pomagalo Suščanima u snalaženju, organiziralo okupljanja i čuvalo vezu s domovinom.
Kasnije su osnovane i druge udruge:
- Nogometni klub Sansego (1960) – društveni centar za mlade i obitelji.
- Klapa Susak (1981) – očuvanje tradicionalnih pjesama.
Zahvaljujući tim udrugama, crkvi i mreži obitelji, Suščani u New Jerseyu stvorili su malo susačko selo u američkom gradu.
Rad u Americi: zanimanja i profesije
Muškarci su u početku uglavnom radili kao lučki radnici na dokovima, u tvornicama i građevini. Žene su radile u tekstilnim pogonima ili bile domaćice. Druga generacija kasnije je ostvarila karijere u raznim zanimanjima: učitelji, inženjeri, liječnici, odvjetnici, poduzetnici (Croatian Heritage Foundation).
Izazovi i uspjesi u novom svijetu
Prva generacija suočila se s jezičnim barijerama i teškim radom. Često su živjeli skromno i u skučenim uvjetima. Ponekad su nailazili na predrasude, ali su zajedništvom stvorili sigurnu zajednicu. Uspjeli su i asimilirati se i sačuvati svoj identitet – učili su engleski i sudjelovali u društvu, a pritom čuvali svoj jezik i običaje.
Povratak na otok: rijedak, ali emotivan
Stalni povratak bio je rijedak. Većina se trajno nastanila u SAD-u, a samo se manji broj muškaraca vraćao u mirovini. No veze s otokom nikada nisu prekinute. Od 1985. svake se godine posljednjeg vikenda u srpnju održava Dan iseljenika (Dan iseljenika), kada se Suščani iz cijelog svijeta vraćaju na otok (Total Croatia News). Tada Susak ponovno oživi i okuplja obitelji, prijatelje i nove generacije.
Značajne osobe i nasljeđe
John Matesić bio je pionir, osnivač Društva sv. Mikule 1948. Organizatori nogometnog kluba i klape također su ostavili trag. Tijekom godina mnogi Suščani u Americi postali su ugledni poslovni ljudi, učitelji, liječnici i lokalni vođe.
Najveće postignuće zajednice jest upravo to što su od siromašnog otočkog stanovništva izgradili snažnu dijasporu u SAD-u, koja i danas čuva identitet i ponos.