Ovo djelo je dano na korišenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima 3.0 Hrvatska

Trgovine

Na Susku postoje dvije trgovine: veća koja se nalazi kod luke, te manja u jednoj od uličica donjeg sela. Iako je skromnika po veličini, manja trgovina nudi gotovo jednak izbor robe kao i ona veća. Cijene su u obje trgovine su od prilike iste, a veće su od cijena na kopnu i na Malom Lošinju. Najveća razlika u cijeni je kod brzo kvarljivih roba kao što je voće i povrće.

Plin za kuhanje je dostupan u bocama i najčešće se prodaje iza velike trgovine - najbolje pitati u trgovini.

Svako toliko otok posjete brodovi-voćarne, koji nude svježe voće i povrće. Iako je Susak izvan uobičajenih ribarskih ruta, na otok ponekad dođe i pokoja kočarica nudeći ribu uhvaćenu tog jutra.

Osim električnih žarulja i osigurača, koji se mogu naći u lokalnim trgovinama, za ostali alat i druge tehničke potrebštine treba ići u Mali Lošinj. Tamo postoje dvije benzinske stanice, servisi za vanbrodske motore (Mercury, Evinrude, Volvo, Yamaha i druge), te ribarnica, supermarketi i sl.

Pošta & Telefon

Poštanski ured se nalazi u zgradi preko puta škole - na zidu ispred ureda se nalazi veliki žuti znak. Ured vodi poštarica Marija, koja npamet zna gdje žive svi mještane, kao vikendaše koji dolaze na otok. To nikako nije lagan zadatak, pošto susačke ulice tvore pravi labirint, a kućni brojevi su nasumično raspršeni.

U poštanskom uredu možete slati pisma i telegrame, kupovati poštanske marke i razglednice, te koristiti javni telefon. Osim stvari koje imaju veze sa poštom, u uredu prodaje i razne nevezane sitnice, kao što je oprema za pecanje, cigarete, igračke … itd.

Pošta ne radi nedjeljom, a jedino je mjesto na otoku gdje možete kupiti cigarete.

U rijetkim kućama postoji fiksna telefonska linija. No ljudima koji samo posjećuju otok puno je važnija informacija da je cijeli otok pokriven mobilnim mrežama.

Internet

Na otoku ne postoji niti jedan internet café ni ništa slično. No zato se možete poslužiti mobilnim mrežama. Iako je signal jako dobar (na otoku su postavljene antene stanice svih operatera), brzina prijenosa je užasno spora, bez obzira na mobilnu mrežu koju koristite.

Bankomat

Unatoč tome što na Susku ne postoji bankomat, novac je moguće podići u uredu pošte. Tamo primaju Maestro kartice svih hrvatskih banaka. U principu imaju POS terminal kao u supermarketu, u koji utipkate PIN.

Što se ostalih kartica tiče (npr. kreditnih), tim informacijama ne raspolažem - morat ću provjeriti.

Električna Struja

Električna struja je standardnog napona od 220V, frekvencije 50Hz. U upotrebi su standardne utičnice tipa C i tipa F.

Struja je uglavnom uvijek dostupna - do sada nije bilo redukcija. To može promijeniti s obzirom da su ljudi masovno počeli ugrađivati klima uređaje, koji su veliki potrošači. S druge strane, kapacitet podvonih kablova su ograničeni.

Hitni slučajevi

Svi se nadamo da nikad neće doći do nekih hitnih slučajeva, međutim valja biti spreman za svaki slučaj. Jedina medicinska pomoć koju možete dobiti na Susku pruža mala ambulanta koju vodi časna sestra Anđa Julijana Majić. Ona će vam moći srediti manje ozljede kao što su ugrizi ili slične rane. Za ozbiljnije stvari (npr. zubobolja) pomoć ćete morati potražiti na Malom Lošinju ili u Rijeci.
U slučaju ozljeda opasnih po život i sličnih ozbiljnijih situacija, po unesrećenog iz Malog Lošinja obično dolazi policijski gliser ili čak helikopter iz Rijeke.

Ambulanta je smještena u istoj zgradi gdje je i pošta, samo na prvom katu. Ulaz se nalazi lijevo od ulaza u poštanski ured.

Zanimljiv tekst o susačkoj ambulanti i časnoj sestri Julijani koja ga vode možete pronaći na stranicama Narodnog Zdravstvenog Lista

Škola

Zgrada škole je u tekstovima na ovoj stranici korištena kao referentna točka za određivanje lokacija ostalih mjesta (pošta, klub emigranata i sl). To je veća žuta zgrada u centru donjeg sela. Osim škole u istoj zgradi se nalazi i ured lučkog kapetana.

Školu vodi učiteljica Barbara Bušić Ribarić, koja je ujedno i vlasnica istoimenog restorana u gornjem selu. Učenici ovdje pohađaju prva četiri razreda osnovne škole. Nakon toga nastavljaju svoje školovanje u Malom Lošinju, kamo svakodnevno putuju. Po završetku osnovne škole, većina učenika upisuje srednju školu u Lošinju.

Voda

Na otoku ne postoji izvor svježe vode, pa se sve kuće vodom opskrbljuju iz vlastitih podzemnih cisterni. Cisterne se pune kišnicom koja se sakuplja na krovovima. Međutim, količina padalina tijekom godine zna biti vrlo mala, pa domaćinstva često usred ljeta znaju ostati bez vode. Mještani ovaj problem rješavaju kupovinom vode iz lokalne vodospreme. Otok periodički posjećuje brod-tanker koji vodospremu puni vodom dopremljenom sa Malog Lošinja. Dok mještani uživaju subvencioniranu cijenu vode, vlasnici vikendica plaćaju paprenu cijenu od 70 kn po metru kubnom.

Na ovo su navikli svi koji redovito posjećuju otok, te primjenjuju mjere štednje vode. Te mjere uključuju reduciranje broja i dužine trajanja tuširanja na minimum, zatvaranje slavina da voda ne curi ako se u tom trenutku ne koristi (npr. kada peru zube), upotreba vodokotlića koji imaju mogućnost dvije razine ispiranja, zalijevanje wc-a vodom ostalom od pranja rublja i slično. Interesantno je ljudima štednja vode uđe u dobru naviku, pa nastave tu praksu i kada se vrate na kontinent, gdje jeftine i lako dostupne vode ima u izobilju.

Kanalizacija

Uz svaku kuću je sagrađena i septička jama, koja je bila jedini način rješavanja otpadnih voda prije izgradnje kanalizacije. No septičke jame su i dalje u funkciji, pri čemu kanalizacija služi za odvodnju viška otpadnih voda u slučaju kada se septička jama prepuni.

Na obali oko 300m zapadno od luke je sagrađena stanica za tretiranje otpadnih voda, koje se zatim putem podvodne cijevi odvode u dubinu dalje od otoka. Iz stanice za tretiranje vode se često znaju širiti neugodni mirisi, koji nošeni vjetrom znaju biti vraćeni nazad u mjesto.