Osim svoje geološke specifičnosti i lijepih pješčanih plaža, za Susak se ne može reći da ima puno za ponuditi kad je u pitanju razgledavanje. Znamenitosti koje možete naći su tipične za većinu nastanjenih otoka na Jadranu. No kad ste već tamo, to ne znači da ih se ne isplati pogledati! Krenut ću redom kojim turistički vodiči vode grupice pristigle barke-farenom sa Lošinja.

Luka

Neizostavni dio svakog otočkog mjesta, prvo što svaki pridošlica vidi kada stigne na otok. Susačka luka je po svemu tipična: zimi je prevelika, ljeti je premala.

Čine je tri mola: Najveći, veliki mol je onaj na koji pristaje veza. Prije nekoliko godina, mol je temeljito rekonstruiran, kako bi se omogućilo pristajanje katamarana. Slijedeći je takozvani srednji mol, koji luku zatvara sa jugoistoka. Najmanji mali mol ne znam može li se uopće zvati molom, no ljudi ga tako zovu. Pored ova tri mola koja su još uvijek u funkciji, u lucije postojao i četvrti najveći mol, od kojeg je sada samo ostala hrpa kamenja koja za oseka viri iz vode.

Stepenice

Možete se zapitati kako stepenice mogu biti točka od značaja. E pa, priča ide ovako … Susačko selo se u stvari sastoji od dva sela: starijeg gornjeg i nešto mlađeg donjeg. Spajaju ih, logično, stepenice. Sela su povezana sa troje različitih stepenica.

Pri usponu uz glavne stepenice, sa svakom stepenicom će se pred vama otvarati panorama donjeg sela i uvale Spiaza. Desne stepenice su nešto manje strme, nadsvođene su krošnjama i vode prema drugom kraju gornje sela. Na njihovoj prvoj polovici je skretanje na najkraće i najstrmije stepenice.

Većina turista vidi samo glavne, ali preporučam vam da se prošećete i ostalima.

Crkva

Već se iz luke vidi toranj Susačke župne crkve. Današnja crkva sv. Nikole je izgrađena 1770. godine na ostacima crkve benediktinske opatije. Svetište crkve benediktinske opatije se nalazi na mjestu na kojem je današnji oltar Gospe Karmelske. U crkvi je smješten slavan križ Veliki Bouh. Nakon jedne oluje, na susačku obalu more je izbacilo križ (vjerojatno je ispao sa nekog broda). Prepoznavši u tome znak sa neba, sušćani su ga uzeli i prenjeli crkvu. Nakon toga su ga jednom prilikom (vjerojatno za potrebe procesije), pokušali iznjeti iz crkve. Ali gle čuda - križ se ne može pronjeti ni kroz vrata ni kroz prozore. Jednom je ušao i ostao svagda, amen! Osim križa, u crkvi nas na benediktince podsjećaju i fragmenti romaničkih samostanskih prozora.

Groblje

Mnogi kažu da je susačko groblje jedno od najčišćih, najbjeljih koje su ikad vidjeli. Bilo kako bilo, svi turisti prije ili kasnije tamo završe (ne s nogama naprijed, nego sami ušeću). Groblje na Marinama datira iz 1887. godine, kada je tamo preseljeno sa lokacije uz crkvu u gornjem selu. Na groblju se nalazi i kapelica Gospe žalosne u kojoj su pokopani svi susački svećenici.

Do groblja vodi novouređeni popločeni put iz gornjeg sela, od kojeg je udaljeno oko dvije minute hoda.

Kapelica

Na rtu Artu iznad uvale Bôk se smjestila kapela Gospe od navještenja. Kapela je izgrađena 1930. godine. Jedan put godišnje se održava procesija od crkve sv. Nikole u gornjem selu, pa do kapele.

Kapela je udaljena od groblja oko dva kilometra, a do nje se dolazi poljskim putem koji vodi do uvale Bôk. Kada dođete do skretanja iznad same uvale, umjesto da skrenete lijevo dolje za uvalu, nastavite ravno uzbrdo.

Svjetionik

1885. godine, za vrijeme Austrougarske vladavine, gradi se svjetionik, a okolne zgrade 1887. Svjetionik je prije nekoliko godina automatiziran. Prije toga je bio pogonjen utezima, koji su ga okretali. Svjetioničar je utege morao navijati dva puta u jednom danu : za dana i jednom u noći. Prije elektrifikacije, za osvjetljavanje je korišten plin propan-butan.

Za razliku od mnogih automatiziranih svjetionika, u ovom još uvijek postoji posada. Svjetioničar i njegova žena će vas rado povesti u razgledanje.

Do svjetionika vode dva puta, po jedan iz oba sela. Ako želite ići gornjim putem, kod groblja skrenete desno na poljski put koji vodi uzbrdo. Od groblja do svjetionika ima dvadesetak minuta hoda (2 km). Put iz donjeg sela počinje u uličici iza slastičarnice : prođete s njezine desne strane i idete samo ravno. Ovaj put je znatno strmiji i prašnjaviji od gornjeg puta. Za uspon će vam trebati između 10 minuta i pola sata, ovisno koliko ste brzi.

Vinogradi

Današnji moderni vinogradi nastali 90tih godina prošlog stoljeća, kada je spojeno mnoštvo malih zemljišnih parcela, koje su mještani dali u višegodišnji zakup talijanskoj vinariji Cosulich. Vinarija je parcele spojila u nekoliko većih, te je otpočela sa organiziranim uzgojem grožđa, te proizvodnjom slijedećih sorti vina: Ilirija, Liburnija, Tojinščina, Muškat, i Cabaret Souvignon. Vino možete kupiti u vinariji čiji opis upravo slijedi…

Kroz njih vodi nekoliko staza prema plažama s druge strane otoka (Nasuzanski, Obi i sl.). U njima se osim toga održava Vineyard Party, o kojem više možete pročitati na stranici o aktivnostima.

Vinograd se nalazi na platou istočno od groblja. Zaputite se prema groblju, te kad dođete do ulaznih vratiju, skrenite lijevo na prašnjavu cestu. U tom ćete trenutku sa svoje desne strane vidjeti mnoštvo zelenih trsova.

Vinarija

Prostor koji se naziva vinarijom u stvari služi za flaširanje i pretakanje vina. Tamo možete svakog dana kupiti vino: buteljirano ili u rinfuzi. Vinarija se nalazi u gorenjem selu u zgradi preko puta crkve. Kada se uspnete stubama iz donjeg sela to crkvenog trga, zgrada ravno ispred vas je vinarija (na zgradi se nalazi putokaz za restora Barbara). Ulaz se nalazi iza ugla - produžite ravno u uličicu, te skrenite lijevo odmah iza ugla.

Stara vojna osmatračnica

Nedaleko od svjetionika nalazi se napuštena vojna osmatračnica. U prvoj polovici 20. stoljeća za potrebe obrane od Italije sagradila jugoslavenska vojska. Zgrada je ruševna prizemnica opasana tri metra visokim zidom s puškarnicama. U zgradi se nalazi nekoliko prostorija: uredi, kuhinja, spavaonica i sl. U sredini zgrade je toranj osmatračnice na koji se moguće uspeti ljestvama iz hodnika.

Mještani su zemljište oko osmatračnice ogradili drvenom ogradom koja sprječava ovce, koje oni tamo uzgajaju, da se spuste prema selu. Zimi za lošeg vremena, ovce se sklanjaju u zgradu osmatračnice.

Do osmatračnice vodi isti put kao i do svjetionika. Ako ste se uputili prema svjetioniku putem iz donjeg sela, vojarna će se u odnosu na vaš smjer dolaska nalaziti točno iza svjetionika. Nakon što se uspnete do svjetionika, produžite ravno i za od prilike sto metara ugledat ćete toranj osmatračnice. Ukoliko ste se pak prema svjetioniku uputili gornjim putem, koji počinje kod groblja, vojarnu ćete spaziti sa svoje lijeve strane kada stignete na oko dvije od svjetionika. Za vojarnu skrenite na prvom križanju lijevo.

Livada i šumica oko vojarne je isprepletena mnoštvom stazica koje su stvorile ovce. Neke od njih čak vode do obale. No radi se o pravom labirintu u kojem se nije dobro izgubiti!

Plaže

S obzirom da ćete plažama provoditi vjerojatno najviše vremena, prporučam vam da u ih prvih nekoliko dana sve obiđete kako biste pronašli onu koja vam najviše odgovara. Više o plažama možete pronaći na pripadnoj stranici.