Trgovine

Na Susku postoje dvije trgovine: veća koja se nalazi kod luke, te manja u jednoj od uličica donjeg sela. Iako je skromnika po veličini, manja trgovina nudi gotovo jednak izbor robe kao i ona veća. Cijene su u obje trgovine su od prilike iste, a veće su od cijena na kopnu i na Malom Lošinju. Najveća razlika u cijeni je kod brzo kvarljivih roba kao što je voće i povrće.

Plin za kuhanje je dostupan u bocama i najčešće se prodaje iza velike trgovine - najbolje pitati u trgovini.

Svako toliko otok posjete brodovi-voćarne, koji nude svježe voće i povrće. Iako je Susak izvan uobičajenih ribarskih ruta, na otok ponekad dođe i pokoja kočarica nudeći ribu uhvaćenu tog jutra.

Osim električnih žarulja i osigurača, koji se mogu naći u lokalnim trgovinama, za ostali alat i druge tehničke potrebštine treba ići u Mali Lošinj. Tamo postoje dvije benzinske stanice, servisi za vanbrodske motore (Mercury, Evinrude, Volvo, Yamaha i druge), te ribarnica, supermarketi i sl.

Pošta & Telefon

Poštanski ured se nalazi u zgradi preko puta škole - na zidu ispred ureda se nalazi veliki žuti znak. Ured vodi poštarica Marija, koja npamet zna gdje žive svi mještane, kao vikendaše koji dolaze na otok. To nikako nije lagan zadatak, pošto susačke ulice tvore pravi labirint, a kućni brojevi su nasumično raspršeni.

U poštanskom uredu možete slati pisma i telegrame, kupovati poštanske marke i razglednice, te koristiti javni telefon. Osim stvari koje imaju veze sa poštom, u uredu prodaje i razne nevezane sitnice, kao što je opremaza pecanje, cigarete, igračke … itd.

U rijetkim kućama postoji fiksna telefonska linija. No ljudima koji samo posjećuju otok puno je važnija informacija da je cijeli otok pokriven mobilnim mrežama (VIP i T-Mobile)

Dostupnost interneta je druga priča: na otoku ne postoji niti jedan internet café ni ništa slično. No zato u slučaju nužde se možete poslužiti mobilnim mrežama. Iako je veza užasno spora (naročito u sezoni), GPRS je dostupan (za sada možemo samo sanjati o EDGE-u ili 3G-u).

Električna Struja

Električna struja je standardnog napona od 220 V, frekvencije 50Hz. U upotrebi su standardne utičnice tipa C i tipa F.

Struja je uglavnom uvijek dostupna - do sada nije bilo redukcija. To može promijeniti s obzirom da su ljudi masovno počeli ugrađivati klima uređaje, koji su veliki potrošači. S druge strane, kapacitet podvonih kablova su ograničeni.

Hitni slučajevi

Svi se nadamo da nikad neće doći do nekih hitnih slučajeva, međutim valja biti spreman za svaki slučaj. Jedina medicinska pomoć koju možete dobiti na Susku pruža mala ambulanta koju vodi časna sestra Anđa Julijana Majić. Ona će vam moći srediti manje ozljede kao što su ugrizi ili slične rane. Za ozbiljnije stvari (npr. zubobolja) pomoć ćete morati potražiti na Malom Lošinju ili u Rijeci.
U slučaju ozljeda opasnih po život i sličnih ozbiljnijih situacija, po unesrećenog iz Malog Lošinja obično dolazi policijski gliser ili čak helikopter iz Rijeke.

Ambulanta je smještena u istoj zgradi gdje je i pošta, samo na prvom katu. Ulaz se nalazi lijevo od ulaza u poštanski ured.

Zanimljiv tekst o susačkoj ambulanti i časnoj sestri Julijani koja ga vode možete pronaći na stranicama Narodnog Zdravstvenog Lista

Škola

Zgrada škole je u tekstovima na ovoj stranici korištena kao referentna točka za određivanje lokacija ostalih mjesta (pošta, klub emigranata i sl). To je veća žuta zgrada u centru donjeg sela. Osim škole u istoj zgradi se nalazi i ured lučkog kapetana.

Školu vodi učiteljica Barbara Bušić Ribarić, koja je ujedno i vlasnica istoimenog restorana u gornjem selu. Učenici ovdje pohađaju prva četiri razreda osnovne škole. Nakon toga nastavljaju svoje školovanje u Malom Lošinju, kamo svakodnevno putuju. Po završetku osnovne škole, većina učenika upisuje srednju školu u Lošinju.

Infrastruktura

Na otoku nema asfalta niti automobila, fiksna telefonska linija je rijetkost, a signal za mobitel često jako slab.

Na otoku postoji vodovod i kanalizacija, ali nesretni kolektor izgrađen na samoj plaži, iz kojeg se šire neugodni mirisi. U svim kućama postoji podzemna cisterna u koju se slijevaja kišnica sa krova. Prije gradnje vodovoda to je bio jedini izvor vode. Novi vodovod nije izravno spojen na većinu kuća, već samo služi kao distribucijska mreža iz koje se pune postojeće cisterne.

Sam vodovod i kanalizacija na prvi pogled predstavljaju veliki blagoslov, što svakako i jesu, naročito u sušnim mjesecima. Međutim oni su i velika potencijalna opasnost. Naime, kao što sam prije spomenuo, otok se u cijelosti sastoji od pijeska, ili bolje rečeno prašine, koja se pred bujicom vode doslovno topi. S druge strane na toj istoj prašini su suhozidom građene i to bez temelja. Ako bi kojim slučajem negdje pukla vodovodna ili kanalizacijska cijev, količina vode koja bi iz te cijevi potekla mogla bi stvoriti krater dovoljno velik da proguta čitavu kuću! Nadajmo se da to toga nikada neće doći!