Bankruptcy Attorney
Ovo djelo je dano na korišenje pod licencom Creative Commons Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima 3.0 Hrvatska

Priča o Susku

Kad sam prvi put kročio na Susak, o otoku sam znao samo onoliko koliko sam saznao iz pričanja : pješčani otok plitkih pješčanih uvala, incestuozni brakovi, retardirana djeca, iseljavanje u Ameriku…. gotovo u potpunosti pogrešna slika o otoku.

Ovim stranicama sam pokušao obuhvatiti sve informacije koje bi mogle biti korisne, u slučaju da odlučite posjetiti otok. Ovdje možete saznati što očekivati od Suska, a što ne.

Lokacija

Susak se nalazi u sjevernom Jadranu, desetak milja jugozapadno od otoka Lošinja.


Pogledajte veću mapu

Geografske značajke

Tipična susačka žuckasta prašinaOtok ima složenu geološku prošlost, koja ga čini jedinstvenim među ostalim jadranskim otocima. Baza otoka je vapnenačka ploča koja podupire dvije debele naslage prapora, pijeska i prašine. Donji čvršći sloj je tanji, a tvore ga čvršća crvenkasta ilovasto-pjeskovita fosilna tla. Deblji gornji sloj, po kojem je Susak poznat čini žućkasi praporasti nanos. Postoji više različitih teorija koje pokušavaju objasniti odakle i kako je taj materijal transportiran. Jedna kaže da donji ilovasto-pjeskoviti sloj potječe iz rijeke Raše koja teče današnjim Istrom, koja ga je deponirala prije nekoliko stotina tisuća godina. Gornji sloj fine prašine je nastao eolskim pute, tj. putem vjetra.

Debljina vapnenačke baze (od morske razine) uz obalu varira od pola, pa sve do dvadesetak metara. Iznad ploče se uzdižu pješčane kaskade, po čijim rubovima raste trstika. Kaskade nisu prirodne formacije, već su ih izgradili otočani kako bi dobili obradive površine na kojima su uzgajali povrće i vinovu lozu. Oni su ujedno i posadili trsku po rubovima tih kaskada, kako bi zaustavili ili barem ublažili eroziju tla.

Otok ima opseg od 12 km i površinu od 3,5 km2, a njegova obala je gotovo u cijelosti kamena. Iznimke su nekoliko šljunčanih i dvije velike pješčane uvale. Konfiguracija dna uz obalu varira: na strani otoka okrenutoj prema kopnu dno je pješčano i plitko. Na strani otoka okrenutoj prema otvorenom moru dno je uglavnom stjenovito (osim u uvalama) i dublje. Posebno je zanimljivo dno uvale Obis, koje gotovo okomito pada do dubine od desetak metara.

Flora

Čudno cvijećePješčano tlo u kombinaciji sa vlažnom klimom pogoduje rastu svih vrsta mediteranskog bilja. Trstika koju je moguće naći po cijelom otoku, najčešće raste na rubovima i padinama pješčanih kaskada i terasa, gdje su je otočani sadili kako bi spriječili eroziju tla. Na ravnijim dijelovima otoka raste trska, podivljala loza, raznoliko travnato bilje i kupine. U šumovitim predjelima otoka raste uglavnom bagrem.

Fauna

GuštericaOsim koza, ovaca i pokoje krave, te štakora, miševa, šišmiša, pasa i mačaka, na otoku ne žive drugi sisavci. Od gmazova tu su neotrovne crne zmije, koje otočani zovu gad (coluber viridiflavus carbonarius; see photos), te dvije vrste guštera.Vjerojatno najzanimljivija vrsta guštera su tarantule (u stvari su to gušteri iz roda tarentola mauritanica). Tarantule imaju tanku svjetlo ljubičastu kožu kroz koju se naziru unutarnji organi. Izlaze samo noću, kada ih je moguće vidjeti na zidovima kuća, gdje love insekte. Glasanje im nalikuje na lavež.
Druga vrsta su dalmatinski zidni gušteri (odarcis melisellensis; fotografije), koje često možemu susresti duž cijele jadranske obale.

Svijet insekata predstavljaju muhe, komarci, razne vrste leptira, mrava i gusjenica, te neotrovni mediteranski škorpioni (euscorpius italicus). Umalo sam zaboravio spomenuti ptice - susrećemo dakle galebovi, vrane, lastavice itd.

Sve u svemu, na otoku nema životinja koje bi se mogle smatrati opasnima za ljude.

Kratka povijest

Otok prvi nastanjuju Iliri, koji na najvišoj točki otoka (98 m) Veloj Straži grade obrambenu i dojavnu građevinu. Nakon Ilira, na otok dolaze Rimljani. Rimski pisac
Plinije
spominje Susak kao pjeskovit otok nedaliko od Pietas Juliae (današnje Pule).

Prvi pisani dokument u kojem se otok spominje jest “Mletačka kronika” Ivana Đakonina iz 884. godine, u kojem je zapisan pod imenom Sansagus. 476. godine nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, otok dospjeva pod vlast Ostrogota. Od 6. do 10. stoljeća je pod vlašću Bizanta.

Crkva sv. Nikole - glavni ulazHrvati ga naseljavaju u 8. stoljeću, te u 10. stoljeću postaje dio kraljevine Hrvatske. Na otok dolaze benediktinci, kojima hrvatski kralj Krešimir gradi samostan. Prvi redovnici dolaze u ovaj samostan iz Osora, a poglavar dolazi iz Monte Cassina u Italiji. Samostan posjedom i brojem redovnika prerasta u opatiju svetog Mihovila i Nikole, koja je izravno povezana s matičnom kućom benediktinskog reda u Monte Cassinu.

Otok često napadaju gusari i uskoci, te je u XII st. izgrađena utvrda. Ruševni temelje utvrde moguće je vidjeti u blizini crkve.

U 14. stoljeću ukida se opatija, koja nastavlja djelovati kao samostan sve do 1770. Po ukidanju opatije, otok i imovina pripada osorskom biskupu. Biskup na otoku osniva župu i na ostacima benediktinske opatije gradi župnu crkvu sv. Nikole. Današnji oltar Gospe Karmelske je izgrađen na svetištu opatije.

Po odlasku benediktinaca otok je imao oko 300 stanovnika.

U 18. stoljeću otok dolazi pod upravu Austrougarskog carstva, koje gradi odmaralište, lječilište, šetnicom spaja dvije najveće pješčane uvale, 1885. gradi svjetionik, uvodi uredno vođenje zemljišnih knjiga - katastar.

Nakon Austrougarske, otok pada u ruke Italiji, koja provodi radikalnu talijanizaciju: talijanski postaje službenim jezikom, a sva se imena i prezimena prevode na njihovu talijansku verziju.

Susak je na vrhuncu svog razvoja 1936. gradi vinariju, a 1940. i tvornicu za preradu ribe. Najviše ljudi živi na otoku krajem drugog svjetskog rata - 1876 stanovnika.

Završetkom 2. svjetskog rata Susak postaje dio Hrvatske, iako pod okriljem Jugoslavije. Komunistički režim provodi nacionalizaciju i poljoprivrednu reformu čime je stavljen potpis na smrtnu presudu otoku. Tvornica za preradu riba se zatvara. 60-tih godina 20. stoljeća počinje masovno iseljavanje. 1395 suščana napušta otok zbog političkih i ekonomskih razloga. Svatko tko je mogao čamcima na vesla bježi u Italiju, a odatle za Sjedinjene države, Hoboken, New Jersey.

Današnja vremena

Kraj komunističkog režima 1990 godine označio je još jednu ključnu točku u povijesti otoka. Ljudi koji su emigrirali u Sjedinjene Države ponovo su se mogli vratiti na otok, koji su napustili prije toliko godina. Međutim, većina tih ljudi je u SAD-u izgradila potpuno novi život, te tamo imaju stalne poslove, kuće ili stanove. Zbog toga jedini koji su se odlučili vratiti za stalno su bili umirovljenici, koji su odlučili svoje posljednje dane provesti na otoku na kojem su rođeni.

Danas otok broji oko 200 stalnih žitelja. Uz iznimku od nekoliko mlađih ljudi, većina današnjih otočana su ljudi u poznijim godinama.

Život na otoku ima kružnu dinamiku: preko zime otok je praktični napušten. S druge strane u vrhu turističke sezone na otoku bude i više od 1.500 ljudi.

Na otoku postoji škola, ambulanta, poštanski ured, stolar, dvije trgovine, svjetionik, crkva i dvije kapelice, te groblje. Postoji dakako i nekoliko restorana i kafića, te vinarija. Više o tome možete pročitati na stranicama koje govore o restoranima i o praktikalijama.

Ljudi i tradicija

(2007) Djevojčice u susačkim narodnim nošnjamaNarječje hrvatskog koji se govori na Susku je mješavina starohrvatskog te raznih stranih jezika koje su bile složbeni jezici u vrijeme kada je Susak bio pod stranim vladarima: talijanski, francuski i njemački. Zbog svoje udaljenosti od kopna idrugih otoka, Susak je predstavljao izoliranu okolinu koja je omogućila razvoj i očuvanje ovog specifičnog narječja. Jezik koji govore autohtoni mještani je toliko drugačiji od standardnog hrvatskog jezika, da turisti koji dolaze sa kopna jedva da mogu razaznati koju riječ.

Osim na Susku, ovaj je dialekt još aktivno korišten u zajednici susačkih emigranata u Sjedinjenim Državama. Nažalost, jezik se rijetko prenosi na mlađe generacije, te tako već treća generacija potomaka izvornih suščana obično govori samo engleski.

Ljepota susačkih svečanih narodnih nošnji nadaleko je poznata. Mlade žene nose kratku suknju živopisnih boja, te odgovarajući prsluk. Ispod suknje nose ružičaste ili narančaste duge vunene čarape. Na otoku se kao suvenir mogu kupiti lutke obučene u takvu odjeću.

Suščane raseljene diljem svijeta možemo prepoznati po njihovim prezimenima. Način na koji se ona zapisuje se prilagođavao povijesnim prilikama, te tako neka prezimena imaju i šest varijanti. Slijedi njihov popis, gdje su u zagradama upisane različite varijante:

  • Busanić (Bussanich, Bussanic)
  • Hrončić (Hroncich, Hroncic)
  • Matesić (Mattessich)
  • Mirković (Mircovich)
  • Morin
  • Picinić (Picinich, Piccinich, Picinic, Piccinic, Picini, Piccini)
  • Skrivanić (Scrivanich)
  • Tarabokija (Tarabocchia, Tarabochia, Tarabokia)

Više o stanovnicima Suska, odnosno o Sansegotima kako sami sebe nazivaju, možete naćin a adresi: Sansegoti - stanovnici otoka Suska

Arhitektura

The upper and the lower villageJedino naselje na otoku se sastoji od gornjeg i donjeg sela. Starije gornje selo se smjestilo na brdu iznad velike pješčane uvale Spiaze. U uvali ispod gornjeg sela se nalazi donje selo. Sela su povezana s dva stubišta od stotinjak stuba, te pješčanim kolnim putem.

Prvotne kuće su građene od trske i zemlje, prekrivene trskom i slamom. Nešto kasnije poćinje gradnja kuća suhozidom, te je tako izgrađena većina današnjih kuća. Tek rijetke kuće novije gradnje (čitaj Austrougarska) su izgrađene od modernijih materijala.

U gornjem selu su kuće građene na ruševinama starijih građevina, a uz crkvu se često pri kopanju pronalaze ljudske kosti - tragovi starog groblja koje je kasnije preseljeno izvan naselja.

Današnje selo broji 684 kuća, od čega je više od 250 prodano i koriste se kao kuće za odmor.

Zakon koji štiti autohtonu arhitekturu i izgled mjesta nitko ne shvaća ozbiljno. Stoga možete na otoku vidjeti zaista svašta: bijele uniformirane fasade sa betonskim balkonima na čijim se ogradama nalaze bijeli vrtni patuljci i plastične figure koje kao da su izašle iz neke bajke braće Grimm.

Ljekovita svojstva otoka Susak

Početkom 20. stoljeća austrijski liječnik Ernest Mayerhofer je lutao Jadranom u potrazi za mjestom pogodnom za talasoterapiju za djecu.

1912. godine slučajnost ga je dovela na otok Susak, gdje je pronašao upravo onakvo mjesto kakvo je zamišljao: izolirani mali otok ljekovite morske klime, gdje bi se djeca u pratnji roditelja mogla u miru oporavljati. Pretpostavka se pokazala ispravnom - Susak zaista je posjedovao iznimna terapijska svojstva za djecu sa asmom, kroničnim bronhitisom, raznim alergijama i sličnim problemima dišnog sustava. Lokacija je također bila savršena za druga oboljenja kao što je kožni osip, kronični reumatizam, kao i razne infektivne bolesti.

U uvali Bok je ubrzo prema projektu austrijskog arhitekta Alfreda Kellera izgrađeno nekoliko kućica i kuhinja. Nešto kasnije izgrađen je i samli hotel, kao i više šatora i koliba za aeroterapiju.

Otok Susak je tako postao poznato Austro-Ugarsko lječilište za djecu.

Međutim, uspjeh i slava nisu dugo potrajali. Ubrzo je izbio 1. svjetski rat, tijekom kojeg su sve navedene građevine srušene. Uz nekoliko starih fotografija, jedini trag tog vremena koji danas možemo vidjeti su temelji hotela u obrasli šipražjem iznad uvale Bok.

Više o lječilištu za djecu možete pročitati ovdje (na engleskom): My medical memories of the island of Susak in years 1912-1914, by doctor Ernest Mayerhofer

Postoje određeni navodi da pijesak iz uvala Bok i Spiaza posjeduju posebna svojstva, pogodna za liječenje neplodnosti u žena. Nažalost, za razliku od terapijskih svojstava vezanih za bolesti dišnog sustava, o liječenju plodnosti nije provedena niti jedna studija, koja bi te tvrdnje potvrdila. Unatoč tome, danas je moguće vidjeti žene kako leže zakopane u ovaj pijesak.

Raspravu na ovu temu možete pročitati na: www.roda.hr

Saznajte više

Više o povijesti Suska možete saznati na Wikipediji (na engleskom)